Voli i budi voljen

Stojim kao ukopana na kamenitoj stazici uz obalu na Dugom otoku. Ispred mene je prizor koji ću zasigurno pamtiti do kraja života. U mojim očima pojavljuju se suze pune tisuću emocija sadržanih u meni. Gledam u prizor i znam da će se dogoditi nešto novo, nešto drugačije, nešto bolje. Nešto sto još nisam doživjela, sreća kakvu nisam upoznala, radost za koju nisam niti znala da postoji. I osjećam se ispunjeno. Tijelom mi se širi energija uzrokovana tjelovježbom. Ta energija se kreće od mojih nogu prema rukama i zaustavlja se u plućima. Duboko dišem. Borovi iza mene šalju svoje mirise koji me podsjećaju na duge šetnje kroz šumske stazice na koje su me u ranom djetinjstvu vodili baka i djed. S druge strane povjetarac nosi zamaman miris mora sa pučine. Čujem cvrčke, šum valova i šuštanje struje zraka kroz iglice borova. Sredina je predivnog toplog ljeta i rano jutro. Nigdje nema nikoga. Samo sam ondje ja. Stojim sićušna na obali u odnosu na čitavo prostranstvo neba i mora gledajući ...