Kad sam bila dijete svijet je bio jedno posve drugačije mjesto. Vjerovala sam u dobrotu, ljubav i sreću, a sve oko mene bilo je magično, ružićaste boje, apsolutno i bez greške jednostavno prelijepo. U svijetu u kojem sam tada živjela nisu se događale nesreće, ljudi nisu oboljevali ili umirali, a za ljude koji su bili loše volje vjerovala sam da su loši ljudi. U mom svijetu tada nije bilo mjesta za umor, glad ili očajno priželjkivanje, moj je svijet bio apsolutno savršeno mjesto. Mjesto dobrih ljudi, mjesto ljubavi, pažnje, sreće, mjesto gdje ljudi brinu jedni za druge.Očito da je da sam imala predivno djetinjstvo, ispunjeno ni sa čim drugim osim ostvarenim željama, slatkišima i zagrljajima. A Božić? Božić je bio najčarobniji dan u godini, dan kad je sve moguće i čuda se događaju. Oduvijek sam imala izrazito bujnu maštu i vjerovala sam u nemoguće, ali priča o starcu koji živi na Sjevernom polu i na Badnju večer kreće u obilazak svih domova na svijetu u kojima žive djeca sv...
"Samo je jedna sreća u životu, voljeti i biti voljen." G.Sand