"Zahvalni ljudi su sretni ljudi." Prošle večeri sam pripremila pravu pravcatu duhovnu atmosferu u svome stanu. Uz poneko prigušeno svijetlo, miris aromatične svijeće i tihu laganu glazbu u pozadini napravila sam nekoliko joga asana za opuštanje mišića i ujednačeno pravilno duboko disanje. I odjednom me spopadne takav neopisivo snažan nagon da zaplačem. Sve je u mom životu na svome mjestu. Nisam pod velikim pritiskom zbog fakulteta, svi smo u obitelji zdravi, prijatelji me zovu na druženja, osobe suprotnog spola pokazuju interes. Jednostavno, niti jedna stavka nije pogrešna, neispravna ili obrnuta. Sve je na svom savršenom mjestu, a ja nekako osjećam teret i prazninu i želim zaplakati. Onda mi na um dođe misao da ću tu tjeskobu otjerati ako se zahvalim svijetu na svemu što imam i što moj život čini ovakvim kakav trenutno jest. Držim ruke sklopljenima kao da se molim, ali ne izgovaramo molitvu. Izgovaram riječi koje će mi više značiti i imati jači utisak: ...
"Samo je jedna sreća u životu, voljeti i biti voljen." G.Sand