Voli i budi voljen

Nisam vjerovala u sudbinu, niti u slučajnosti niti u bilo kakav oblik 'predodređenog' razvoja događaja. Moja životna teorija bila je da se sve događa kako si sam postaviš, bez nekog plana. Vrijeme jednostavno teče, a s njim dolaze i odlaze ljudi koji donose određene osjećaje, događaje, trenutke koje pamtimo ili zaboravimo i sve se na kraju svede na prihvaćanje i pružanje prilika. Tako se vrte dani, mjeseci, godine i mi starimo i život prolazi. A onda me jednom pogodila strelica. I prošlo je dosta vremena kad sam postala spremna zapravo je prihvatiti. Naučili su me da kad je učenik spreman, pojavi se učitelj. Kad je umjetnik spreman, pojavi se inspiracija. Kad je vođa spreman, pojavi se vizija. A kad je ljubavnik spreman, pojavi se partner. Zajednički prijatelj, zabava u klubu i slučajnost situacije. Njegova tanka nit sudarala se s mojom i to nije prošlo nezapaženo, no moja je malenkost to namjerno zanemarivala. Tek sam sljedećeg dana saznala njegovo ime koje je počinjal...

Fenomen popularan u suvremeno doba, svakako je održavanje prijateljstva s povlasticama. Ljudi koji se upuštaju u takve akcije u većini slučajeva, graditelji su vrhunske karijere pa nemaju vremena za vezanja i održavanje stabilne ljubavne veze. Također takav odnos često se ostvaruje između mladih ljudi koji se ne žele zamarati ljubomornim ispadima svojih partnera ili pak samo žele slobodu i povremeni dobar seks kada to požele. Uvijek sam vjerovala da sam osoba koja je stvorena za prihvaćanje i pružanje bezuvjetne ljubavi na kojoj bi se trebale graditi sve stabilne romantične veze. Kao mlada djevojka zamišljala sam se u dugoj vezi s dečkom s kojim ću i odrasti. Kako nisam mogla ostvariti dugoročnu vezu sa suprotnim spolom do onih životnih godina kad se kreće na fakultet, shvatila sam da možda ipak nisam takva osoba. Možda svemir ima drugačiji plan za mene. Ljude s kojima provodim vrijeme doista volim, iskreno. Mislim da je ljubav jedino što čovjeka uistinu može spasiti u ovom mr...

"Zahvalni ljudi su sretni ljudi." Prošle večeri sam pripremila pravu pravcatu duhovnu atmosferu u svome stanu. Uz poneko prigušeno svijetlo, miris aromatične svijeće i tihu laganu glazbu u pozadini napravila sam nekoliko joga asana za opuštanje mišića i ujednačeno pravilno duboko disanje. I odjednom me spopadne takav neopisivo snažan nagon da zaplačem. Sve je u mom životu na svome mjestu. Nisam pod velikim pritiskom zbog fakulteta, svi smo u obitelji zdravi, prijatelji me zovu na druženja, osobe suprotnog spola pokazuju interes. Jednostavno, niti jedna stavka nije pogrešna, neispravna ili obrnuta. Sve je na svom savršenom mjestu, a ja nekako osjećam teret i prazninu i želim zaplakati.  Onda mi na um dođe misao da ću tu tjeskobu otjerati ako se zahvalim svijetu na svemu što imam i što moj život čini ovakvim kakav trenutno jest. Držim ruke sklopljenima kao da se molim, ali ne izgovaramo molitvu. Izgovaram riječi koje će mi više značiti i imati jači utisak: ...

Stojim kao ukopana na kamenitoj stazici uz obalu na Dugom otoku. Ispred mene je prizor koji ću zasigurno pamtiti do kraja života. U mojim očima pojavljuju se suze pune tisuću emocija sadržanih u meni. Gledam u prizor i znam da će se dogoditi nešto novo, nešto drugačije, nešto bolje. Nešto sto još nisam doživjela, sreća kakvu nisam upoznala, radost za koju nisam niti znala da postoji. I osjećam se ispunjeno. Tijelom mi se širi energija uzrokovana tjelovježbom. Ta energija se kreće od mojih nogu prema rukama i zaustavlja se u plućima. Duboko dišem. Borovi iza mene šalju svoje mirise koji me podsjećaju na duge šetnje kroz šumske stazice na koje su me u ranom djetinjstvu vodili baka i djed. S druge strane povjetarac nosi zamaman miris mora sa pučine. Čujem cvrčke, šum valova i šuštanje struje zraka kroz iglice borova. Sredina je predivnog toplog ljeta i rano jutro. Nigdje nema nikoga. Samo sam ondje ja. Stojim sićušna na obali u odnosu na čitavo prostranstvo neba i mora gledajući ...

"Pronađi ljubav. Kada imaš ljubav, sve je lakše, a problema će uvijek biti," rekla mi je gospođa kojoj sam pomogla ustati nakon što se onesvijestila u tramvaju krcatom ljudima prošle srijede oko podneva. Gospođa mi se zahvalila nekoliko puta i obećala je moliti se Bogu za mene i moj život. Čak me uslikala za uspomenu i napomenula kako je važno biti dobra osoba i pomagati drugima i samo neka nastavim biti hrabra i dobra. Nađi onoga tko će te voljeti. To je sve. Nađi onoga tko će te vidjeti i voljeti više nego što ćeš ti voljeti njega. I to je sva mudrost. Slušaj svoje srce i um, neka te kroz život vodi upornost i dobra volja. Čuvaj tajne, smij se i plači, trči i pleši. Druži se s ljudima koje voliš, radi ono što voliš. Pogriješi, nasmij se i ispravi stvar. Živi život punim plućima. Budi lijepa, draga i dobra. Budi ono što jesi. Budi osoba koju su tvoji roditelji odgojili, kakvu su te htjeli da budeš. Budi sve što si i sama htjela biti.Ne radi budalu od sebe i ne uživaj u ma...

Izgleda da je došao trenutak u kojem ja više ne šutim i od kojeg će se neke stvari promijeniti. Možda jesam čekala predugo i to mi ne ide u prilog ako jesam, no reći ću ti sada jer nemam što za izgubiti. Sjetim se ponekad one večeri kad si mi rekao da dođem k tebi ili više nećemo biti u istom odnosu. Tu večer si se ponašao prema meni kao što se nikad nitko nije i ja sam se osjećala više nego odvratno. Kada sad o tome razmišljam, žao mi je što nisam došla i tada ti rekla baš sve što osjećam i da nije u redu tako se prema nekome ponašati. Bilo me je strah jer sam mislila da ću te time izgubiti, iako se dogodilo upravo suprotno. No dobro, sad je tu što je tu. Nedavno sam napokon priznala samoj sebi da te volim i to tako jako da mislim da me taj osjećaj neće nikada napustiti. Nikad do sad se nisam tako osjećala. Jedan tvoj pogled je dovoljan da mi se zavrti tlo pod nogama. I često razmišljam o svakom našem susretu, svakom poljupcu ili dodiru kojih je bilo tako malo, ali dovoljno da ih...

Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh. I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko r...

Imati sestru znači nikad ne biti sam. Ona je dio mog unutarnjeg bića i bez nje ja nisam cjelovita osoba. Prošle smo toliko toga zajedno - i dijelile one teške i one lijepe trenutke na koje smo nailazile. U njezinom je društvu najbolje, ona je moja najiskrenija prijateljica. Svijet mi se često čini tako usamljenim mjestom za one ljude koji nemaju sestru. Ja sam toliko sretna da ih imam čak dvije.  Svoju stariju sestru zovem Nana .  Nana je rođena jedne sunčane subote u kolovozu godine koju bilježimo kao izrazito tešku za Hrvatsku zbog toga što je istoga dana krenula invazija na grad Vukovar i on je pao pod opsadu srpske vojske. U tadašnjoj Jugoslaviji započeo je rat koji je trajao idućih pet godina i donosio brojne žrtve i neprilike. Ipak, u kući mladog para vladala je radost i veselje jer je njihova dugo željena kćerkica došla na svijet. Mladi odvjetnik svojoj je ženi u rodilište u Petrovoj slao pisamca ispisana na plavim papirićima jer je to bio jedini način na koji ...

Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu  što nas okružuje. Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božić...