Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu što nas okružuje.
Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božića su u mom stanu na kraju ostale lampice jer tako dobro pašu uz uključen televizor da ih ozbiljno razmišljam ostaviti cijelu godinu i ja 4-6 kilograma teža nego prije Božića. Kritično je, svjesna sam. Plan prehrane i vježbanja zapisan je u mom novom ženskom rokovniku koji sam si pribavila s obzirom da nam je stigla i nova godina. Priznajem, jedna sam od onih ljudi koji vole jesti, a kontroliraju si prehranu organski uzgojenim žitaricama, zelenim čajevima, nemasnom mesu i napitcima bez šećera. I onda se nađem u prilici kad moja samokontrola prestaje biti tako samo kontrolna i jedem sve što vidim, od sendviča sa kečapom do keksa s nutellom i milke s lješnjacima, sve u jednom obroku. I onda poslije toga opet jedem samo kuhano povrće i pijem zeleni čaj i idem u teretanu svaki dan, a na plivanje svaki tjedan, sve dok opet ne dođe do te prilike. Začarani krug. Božić je naravno jedna od takvih prilika samo što Božić nudi i čitav niz sjajnih stvari od kojih opet moram razmišljati je li dan za obući onu crnu usku majicu ili nije. I Božić ne traje jedan obrok. Božić traje puna dva tjedna prilika kad moja samokontrola nije više ni samo, a sigurno ne kontrola. Kako bilo, vraćam se u štih kao i hrpa amerikanca koji tijekom ostalih mjeseci ni ne znaju gdje se nalazi teretana u koju su se učlanili u siječnju.
Krenula sam pisati o blagodatima zime, a prešla na savim druge teme jer je tako malo tih blagodati zime da ne znam o čemu točno bih pisala. Naravno da volim Božić i advent u Zagrebu. S razlogom se kaže da je božićno vrijeme najljepše vrijeme u godini. Ako je sreće, vrijeme je hladno, ako je puno sreće padne i snijeg pa je čarolije još više iako je i ovako stvorena sa svim mogućim i nemogućim lampicama koje blješte iz izloga trgovina i restorana. I gradom se šire mirisi kuhanog vina i pečenih kobasica i svi su nekako dobre volje. Božić je vrijeme darivanja, vrijeme ljubavi i nade. Na Trgu bana Jelačića otvoren je šator gdje se održavaju koncerti, na Zrinjevcu vrve kućice u kojima je moguće kupiti slatkiše, ukrase, igračke, nakit ili plišane medvjediće, a na Tomislavcu grupe mladih, dolaze sa onima još mlađima na klizanje na jednom od najkompleksnijih klizališta u Europi. Božić je romantičan, donosi nove osjećaje, nova poznanstva, ljubav i mir. Ove godine i ja sam uživala u adventu u Zagrebu sa svojim sestricama. Klizale smo se, jele smo fritule s nutellom, pile smo vruču čokoladu s rumom, gledale smo film u kinu i potrošile previše novca u šopingu. I sve je vrijedilo i ništa ne bih izostavila. Ipak, Božić u krugu obitelji je najljepše proveden Božić. Moja roditeljska kuća se nalazi u Bjelovaru i ondje smo uživali u pravom Božiću uz maminu večeru, bakine kolače i otvaranje posebnih poklona nakon držanja prskalica na terasi.
Ne dugo nakon Božića, krenula sam na skijanje s prijateljima u turističko mjesto Les Orres na francuskoj strani europskih Alpa. Nova Godina dočekana je u istom okruženju s osjećajem blage glavobolje od prehlade umjesto od vina i osjećajem blage usamljenosti umjesto voljenosti. Razlog tomu je što sam se našla u društvu previše parova pa ono, čovjek poželi isto..
Povratak u Zagreb vratio me u stvarnost i u siječanj i zimi kakvu volim došao je kraj. Sad se veselim proljeću više nego ikada. Tješi me činjenica što se vrijeme kolokvija približava munjevitom brzinom pa će mi dosadna veljača proći brzo(i to je jedina lijepa stvar vezana uz kolokvije). Ožujak u zrak donosi dašak proljeća, topline, vedrine i one sreće koja me obavija u proljeće. O tome, u nekom od idućih postova. Sad se moram koncentrirati na učenje i skidanje kilograma!
Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božića su u mom stanu na kraju ostale lampice jer tako dobro pašu uz uključen televizor da ih ozbiljno razmišljam ostaviti cijelu godinu i ja 4-6 kilograma teža nego prije Božića. Kritično je, svjesna sam. Plan prehrane i vježbanja zapisan je u mom novom ženskom rokovniku koji sam si pribavila s obzirom da nam je stigla i nova godina. Priznajem, jedna sam od onih ljudi koji vole jesti, a kontroliraju si prehranu organski uzgojenim žitaricama, zelenim čajevima, nemasnom mesu i napitcima bez šećera. I onda se nađem u prilici kad moja samokontrola prestaje biti tako samo kontrolna i jedem sve što vidim, od sendviča sa kečapom do keksa s nutellom i milke s lješnjacima, sve u jednom obroku. I onda poslije toga opet jedem samo kuhano povrće i pijem zeleni čaj i idem u teretanu svaki dan, a na plivanje svaki tjedan, sve dok opet ne dođe do te prilike. Začarani krug. Božić je naravno jedna od takvih prilika samo što Božić nudi i čitav niz sjajnih stvari od kojih opet moram razmišljati je li dan za obući onu crnu usku majicu ili nije. I Božić ne traje jedan obrok. Božić traje puna dva tjedna prilika kad moja samokontrola nije više ni samo, a sigurno ne kontrola. Kako bilo, vraćam se u štih kao i hrpa amerikanca koji tijekom ostalih mjeseci ni ne znaju gdje se nalazi teretana u koju su se učlanili u siječnju.
Krenula sam pisati o blagodatima zime, a prešla na savim druge teme jer je tako malo tih blagodati zime da ne znam o čemu točno bih pisala. Naravno da volim Božić i advent u Zagrebu. S razlogom se kaže da je božićno vrijeme najljepše vrijeme u godini. Ako je sreće, vrijeme je hladno, ako je puno sreće padne i snijeg pa je čarolije još više iako je i ovako stvorena sa svim mogućim i nemogućim lampicama koje blješte iz izloga trgovina i restorana. I gradom se šire mirisi kuhanog vina i pečenih kobasica i svi su nekako dobre volje. Božić je vrijeme darivanja, vrijeme ljubavi i nade. Na Trgu bana Jelačića otvoren je šator gdje se održavaju koncerti, na Zrinjevcu vrve kućice u kojima je moguće kupiti slatkiše, ukrase, igračke, nakit ili plišane medvjediće, a na Tomislavcu grupe mladih, dolaze sa onima još mlađima na klizanje na jednom od najkompleksnijih klizališta u Europi. Božić je romantičan, donosi nove osjećaje, nova poznanstva, ljubav i mir. Ove godine i ja sam uživala u adventu u Zagrebu sa svojim sestricama. Klizale smo se, jele smo fritule s nutellom, pile smo vruču čokoladu s rumom, gledale smo film u kinu i potrošile previše novca u šopingu. I sve je vrijedilo i ništa ne bih izostavila. Ipak, Božić u krugu obitelji je najljepše proveden Božić. Moja roditeljska kuća se nalazi u Bjelovaru i ondje smo uživali u pravom Božiću uz maminu večeru, bakine kolače i otvaranje posebnih poklona nakon držanja prskalica na terasi.
Ne dugo nakon Božića, krenula sam na skijanje s prijateljima u turističko mjesto Les Orres na francuskoj strani europskih Alpa. Nova Godina dočekana je u istom okruženju s osjećajem blage glavobolje od prehlade umjesto od vina i osjećajem blage usamljenosti umjesto voljenosti. Razlog tomu je što sam se našla u društvu previše parova pa ono, čovjek poželi isto..
Povratak u Zagreb vratio me u stvarnost i u siječanj i zimi kakvu volim došao je kraj. Sad se veselim proljeću više nego ikada. Tješi me činjenica što se vrijeme kolokvija približava munjevitom brzinom pa će mi dosadna veljača proći brzo(i to je jedina lijepa stvar vezana uz kolokvije). Ožujak u zrak donosi dašak proljeća, topline, vedrine i one sreće koja me obavija u proljeće. O tome, u nekom od idućih postova. Sad se moram koncentrirati na učenje i skidanje kilograma!
Primjedbe
Objavi komentar