Preskoči na glavni sadržaj

"Nova godina i nova ja" i "Bla bla bla"

Ne vjerujem u novogodišnje odluke jer su one ionako u većini slučajeva jako brzo prekršene. "Ove godine počinjem jesti zdravu hranu," "Ove godine počinjem redovito vježbati," "Ove godine ću dovršiti ono što sam započela," "Ove godine ću postati ono što sam oduvijek htjela biti...." i tako dalje i tako dalje. Sve je to prazno, dosadno i ponavlja se iz godine u godinu. A što uopće znači ulazak u novu godinu i zašto to gledamo kao neko novo razdoblje?? To je samo dan kao i svaki drugi do sada, mi smo i dalje oni ljudi koji smo bili do sada i ništa se ne mijenja osim brojke na kalendaru. A sve dame očekuju osobni preobražaj u ljepoticu s naslovnice ili uspješnu ženu s aktovkom i prekriženim rukama koja zadovoljno klima glavom i navodi sve uspješne trenutke u svojoj karijeri koje su se dogodile ove godine. Ili prošle. Potpuno svejedno.  
Ne vjerujem u novogodišnje odluke, ali zato vjerujem u planove za novu godinu. teako vjerujem u planove. Moj otac mi uvijek govori: "Planiraj jer onaj tko ne planira, znači da planira neuspjeh." Planovi, slatki lijepi planovi koji se možda i neće ostvariti, ali barem će se ostvariti nešto slično tim planovima jer tako radimo na ostvarenju svojih ciljeva. Zato ja uvijek planiram i uvijek sam sretna. 

1. Otići ću na putovanje u inozemstvo s dečkom.
Bilo gdje, nevažno koliko dugo ili kratko, ali ove godine nam svakako želim priuštiti jedno slatko putovanje kojim ćemo svoj upotpuniti avanturistički duh i naučiti nešto novo. Volim putovati, razgledavati druge gradove, običaje, kulture, probavati tradicionalne kuhinje i uvijek uvijek doživjeti nešto novo. 

2. Završit ću knjigu koju sam počela pisati prošlo ljeto. 
Tko zna, možda ću slijedeće godine u ovo vrijeme dogovarati objavu knjige s mojim potpisom s nakladnikom.

3. Svaki tjedan napisat ću post na blogu.
Pisanje je moja velika strast i svojevrsan oblik terapije. Otkad znam za sebe, pisala sam ; dnevnike, priče, pjesme, osjećaje, trenutke. Kad sam počela studirati, prestala sam pisati dnevnik i otvorila blog. No, objavjujem prerijetko u odnosu na ono koliko bih htjela i mogla objavljivati. Neke tekstove niti neću objaviti, ali svakako želim minimalno jednom tjedno nešto objaviti na ovom blogu.

4. Pročitat ću 20 knjiga.
Volim čitati dopodne ako imam vremena, volim čitati popodne ako imam vremena. Volim čitati navečer ako imam vremen. Volim čitati i bit ću jako sretna ako uspijem pročitati toliko knjiga u jednoj godini. (Znam da nije toliko puno, ali zaposlena sam :D )

5. Nacrtati nešto "veliko".
Kao i pisanje, crtanje je moj oblik terapije i volim taj oblik kreativnog izražavanja također od malih nogu. Uvijek sam se htjela tome više posvetiti i bolje se opremiti, ali nešto me spriječilo svaki put, no ove godine ću se potruditi i nacrtati nešto značajno. 

6. Početi živjeti s dečkom.
Problem je u tome što ja imam stan, a on živi kao podstanar. Svaku noć spavamo zajedno ili kod mene ili kod njega i jako je naporno biti na dva mjesta. Moj je stan zapravo od mojih roditelja i oni često dolaze prespavat. Bilo bi jako neugodno kad bi se svi morali stiskati. Prvog trenutka kad ću si moći plaćati stan, idemo zajedno u novi koji će biti samo naš.

7. Naučit ću plesati salsu ili tango.
Kad sam išla u osnovnu školu, nekoliko puta sam pohađala tečaj klasičnih plesova. Valcer bečki ili engleski jako dobro znam i mogu otplesati, ali gotovo ništa drugo. Mislim da je u ljudskoj kulturi da znaju plesati, a i to je nešto što me jako veselim i za što mislim da bi me ispunjavalo.

8. Redovito raditi jogu (2 puta tjedno)
Već neko vrijeme vježbam jogu i tu naviku želim zadržati i u novoj godini. Svaki tjedan, 2 puta.

9. Svaki dan ću reći volim te osobama koje stvarno volim.  
Ne može se previše puta reći voljenima da ih se stvarno jako voli. 

10. Provest ću 1 tjedan potpuno bez interneta. 
Vjerojatno tijekom ljetovanja na otoku.

11. Svaki dan objaviti sliku na instagramu pod nazivom "365 happy days."
Mislim da je važno svaki dan napraviti i doživjeti nešto što me veseli i zato ću to i uslikati i objaviti na instagramu. Na taj način se i svojevrsno prisiljavam na to da napravim nešto lijepo za sebe. 

To su moji novoodišnji planovi i svaki dan ću se truditi raditi na njihovom ostvarenju. 
SRETNA NOVA GODINA! 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Snaga sjajnog žita, oči boje mora.

Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh. I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko r...

Zima nije godišnje doba. Ona je okupacija.

Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu  što nas okružuje. Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božić...