Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh.
I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko resursa od kojih bi se mogli dobiti proizvodi specifični za Hrvatsku? Sigurna sam da u Pekingu ne postoji dućan sa licitarskim srcima jer zašto bi oni prodavali nešto hrvatsko kad imaju svoj porculan i svilu.
Osjećam veliku ljubav prema Lijepoj Našoj i iskorištavam svaku priliku kako bih je prikazala u što boljem svijetlu. Kada bih ja krenula u poduzetnički pothvat, otvorila bih restoran sa hrvatskom tradicionalnom kuhinjom ili dućan sa hrvatskim proizvodima. U našim ljudima postoji problem, a to je taj što se srame vlastitog podrijetla i tradicionalne običaje smatraju seljačkima. I onda odjednom svi slave Halloween, trče u McDonald's i nazivaju svoje restorane, dućane, tvrtke i djecu engleskim imenima. Jer je to kao fora.
Da se razumijemo, nisam nacionalist. Uopće ne mislim da je hrvatski narod po nečemu bolji od bilo kojeg drugog naroda. Baš naprotiv, zapravo. Hrvati su glupi jer uopće ne znaju cijeniti ljepotu naše zemlje i nimalo dobro ne iskorištavaju sve što im Hrvatska pruža. Imamo mnogobrojne prirodne ljepote, endemske biljne i životinjske vrste, niz čuda koje nije moguće vidjeti bilo gdje u svijetu. Izuzetno bogata kulturna ostavština krasi većinu hrvatskih gradova, a povijest nam seže od 7.stoljeća. I onda hrpa lijenih needuciranih hrvatskih građanq nema ni blagog pojma što bi sa svim tim prilikama koje Hrvatska zemlja pruža pa koriste baš svaku situaciju isključivo za pobiranje nezasluženog novca i zabušavanje kad bi trebali naporno raditi. Ali dobro, problem je u vlasti za početak, a onda u malom čovjeku. Kao zaključak; rođena sam ovdje i ne bih mogla živjeti bilo gdje drugdje. Jedina opcija kad bih otišla iz Hrvatske značila bi studentsku razmjenu, stručnu praksu ili usavršavanje. I u tom slučaju ne bih otišla predaleko.
Volim putovati i sve bih dala kad bi mi se ukazale prilike da vidim cijeli svijet, ali zaista cijeli. Drage su mi druge kulture i države, sve do jedne osim SAD-a. Posjetila bih ponovno New York, sve američke atrakcije kao Las Vegas, Los Angeles, Washington itd. Jela bih u njihovom diner restoranu i gledala utakmicu baseball-a. I sve to samo zbog propagande koju oni šalju svijetu. Svakodnevno smo bombardirani američkom kulturom, od filmove na televiziji do glazbe na radiju. I naravno da će neka trinaestogodišnjakinja pojesti američki hamburger sa pomfitom u gradu s prijateljicama, zasladiti se malim američkim palačinkama nakon kojih će pogledati američki film u kinu i otići kući maksimalno bombardirana američkom kulturom. Sigurno bismo svi jako dobro znali da su Mbatata afrički kolači od slatkog krumpira kad bi oni imali upola jednaku propagandu kao Amerikanci. Ne smeta me toliko ni invazija wok restorana, ni dućani turskih delicija ili kineskog porculana kao američko nametanje nekvalitetne kulture. Oni su zemlja sačinjena od Europljana, zemlja sa kratkom povijesti i prebrzom rastu u odnosu na ostale. No, nisam ovaj post započela kako bih pljuvala Ameriku i amerikance, započela sam ga kako bih prenijela svoju ljubav prema Hrvatskoj.
Nedavni predsjednički izbori podsjetili su me na sve domoljubne pjesme i tako sam neku večer provela u suzama slušajući album Prljavog kazališta objavljen za vrijeme Domovinskog rata. Nekako mi te pjesme uvijek taknu dušu i potaknu suze. Što će od naše zemlje ostati, samo nebo zna. U politiku se ne bih baš rado miješala, ali situacija nije nimalo bajna i krasna. Ipak, jednog dana će netko prepoznati sve naše kvalitete i napraviti nešto od ove zemlje. (Vječiti sam optimist.)
Ako se slučajno nađem negdje dalje od doma na duže razdoblje, hvata me nostalgija, tjeskoba i klaustrofobija. Preseljenje u Zagreb nije bilo tako bolno jer me od roditeljske kuće odvaja tek nekih 80tak kilometara što i nije tako puno pa sam u mogućnosti odlaziti kući relativno često. Ipak, svaki put kad sam dulje vrijeme zaokupljena studenstkim životom i izbivam od kuće mjesec dana ili dulje, veselim se odlasku u rodni kraj kao da mi je zadnje. Srce mi drugačije tuče kad se približavam svom rodnom gradiću. Isto vrijedi i za situaciju u kojoj sam u inozemstvu duže vrijeme pa me sve boli od pomisli na Hrvatsku.
Inače sam dosta tradicionalna i pomalo konzervativna osoba. Volim poštovati stare načine i običaje. Pa tako poživčanim ako netko od mojih ukućana poželi nešto drugačije učiniti prilikom slavlja glavnih blagdana (Uskrs, Božić i slično). I smatram da je brak nužan za normalnu i stabilnu obitelj. One forice sa tim da vjenčanjem dobivaš samo papir koji ništa ne znači za mene su besmislene. Ne poštujem crkvu i svećenike iako sam zapravo prilično religiozna i vjerujem u sve što me katolička vjera podučava. Protiv feminizma sam, ali i diskriminacije. Svatko treba biti poštivan, a muškarci i žene apsolutno ravnopravni, iako pomalo naginjem na stranu da bi u kući muškarac trebao biti onaj koji zarađuje više i uzdržava obitelj, a žena ona koja se brine o kućanstvu i djeci. Pritom ne isključujem varijantu da žena zarađuje više, a muškarac uzima porodiljni i nedjeljom pere rublje. Osobno mi se svejedno nekako više sviđa prva opcija. Nemam nikakvih predrasuda prema nikome, ni prema homoseksualcima, ni prema ljudima druge vjeroispovijesti, druge nacionalnosti, boje kože, čega već. Svi smo mi ljudi napravljeni na isti način, na svijet došli goli, bosi i bespomoćni i svi zaslužujemo iste šanse. Sad, netko je rođen pod sretnom zvijezdom, netko pod sretnim mjesecom, a netko pod suncem i važno je samo truditi se, boriti i ne odustajati jer su to jedini pošteni načini za sreću i uspjeh.
Opet ja skrećem s glavne teme, ali bitno je izražavanje vlastitih misli i stavova jer tako rastemo i napredujemo. Hrvatska je moja zemlja, moja domovina. Tu sam rođena, tu sam odrasla, tu ću živjeti i umrijeti.
Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijetom prosim,
I... gutam svoju bol!
I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve, njoj što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.
Ah, ništa više nemam; to sve što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!
Kroz požar, koji suklja, da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.
...Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen je trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!
Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankon joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
Primjedbe
Objavi komentar