Voli i budi voljen

Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh. I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko r...

Imati sestru znači nikad ne biti sam. Ona je dio mog unutarnjeg bića i bez nje ja nisam cjelovita osoba. Prošle smo toliko toga zajedno - i dijelile one teške i one lijepe trenutke na koje smo nailazile. U njezinom je društvu najbolje, ona je moja najiskrenija prijateljica. Svijet mi se često čini tako usamljenim mjestom za one ljude koji nemaju sestru. Ja sam toliko sretna da ih imam čak dvije.  Svoju stariju sestru zovem Nana .  Nana je rođena jedne sunčane subote u kolovozu godine koju bilježimo kao izrazito tešku za Hrvatsku zbog toga što je istoga dana krenula invazija na grad Vukovar i on je pao pod opsadu srpske vojske. U tadašnjoj Jugoslaviji započeo je rat koji je trajao idućih pet godina i donosio brojne žrtve i neprilike. Ipak, u kući mladog para vladala je radost i veselje jer je njihova dugo željena kćerkica došla na svijet. Mladi odvjetnik svojoj je ženi u rodilište u Petrovoj slao pisamca ispisana na plavim papirićima jer je to bio jedini način na koji ...

Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu  što nas okružuje. Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božić...