Voli i budi voljen

Kad sam bila dijete svijet je bio jedno posve drugačije mjesto. Vjerovala sam u dobrotu, ljubav i sreću, a sve oko mene bilo je magično, ružićaste boje, apsolutno i bez greške jednostavno prelijepo. U svijetu u kojem sam tada živjela nisu se događale nesreće, ljudi nisu oboljevali ili umirali, a za ljude koji su bili loše volje vjerovala sam da su loši ljudi. U mom svijetu tada nije bilo mjesta za umor, glad ili očajno priželjkivanje, moj je svijet bio apsolutno savršeno mjesto. Mjesto dobrih ljudi, mjesto ljubavi, pažnje, sreće, mjesto gdje ljudi brinu jedni za druge.Očito da je da sam imala predivno djetinjstvo, ispunjeno ni sa čim drugim osim ostvarenim željama, slatkišima i zagrljajima. A Božić? Božić je bio najčarobniji dan u godini, dan kad je sve moguće i čuda se događaju. Oduvijek sam imala izrazito bujnu maštu i vjerovala sam u nemoguće, ali priča o starcu koji živi na Sjevernom polu i na Badnju večer kreće u obilazak svih domova na svijetu u kojima žive djeca sv...

Danas je najdepresivniji dan u godini, tako kažu. I ne mogu se pomiriti s činjenicom da zaista je i da su bili u pravu. I to ne samo ove nego već treće ili četvrte godine za redom. Iako je zanimljivo da me depresija hvata s vremena na vrijeme, a sad je vrijeme, nisam očekivala da će cijeli dan biti okupan baš tom egzaktnom užasnom pojavom/bolesti/stanjem.. nazovimo to kakogod. Najprije sam se ustala rano, u 6.30h a najviše volim dan započinjati odmah, rano ujutro, to mi daje posebnu enegiju i radost pa je sve nekako krenulo ujerljivo dobro. Otpratila sam dečka na posao punog želuca (zdrav doručak-najvažniji obrok u danu) poput prave buduće supruge, pospremila kratko po stanu, otuširala se i obavila sve ostale jutranje rituale pa se spremala krenuti u grad kad mi je spoznaja opalila takvu šamarčinu da su mi se oči automatski napunile suzama i lice poprimilo sve dugine boje... Shvatila sam da u novčaniku imam samo jednu novčanicu od 500kn a trebale su biti dvije. Taj novac mi je tata da...

U petak mi je liječnica propisala lijek. Zove se Zoloft i to je antidepresiv. Pit ću ga osam mjeseci, možda i duže, ovisno o stanju. Nisam to očekivala iako nisam niti iznenađena. Već dva tjedna proživljavam noćnu moru koja je započela još davno davno prije. I počet ću otpočetka, ali prije svega nekoliko informacija o bolesti koja mi je dijagnosticirana. Naučila sam da u crnim danima treba zastati, duboko udahnuti i informirati se. "Informacije su kontrola," kaže Joan Didion u svojoj knjizi Godina magičnog razmišljanja.  Depresija je psihički poremećaj i ubraja se u skupinu poremećaja raspoloženja. Uzrokuje smetnje u osjećajnoj, ali i tjelesnoj sferi pojedinca. Većina ljudi tijekom života iskusi žalosno raspoloženje. Stresni događaji poput smrti u obitelji ili financijskih problema mogu biti povod za depresiju, a ponekad se ljudi osjećaju depresivnima bez ikakvog jasnog razloga. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno osjeća žalosno svakog dana u...

Ne vjerujem u novogodišnje odluke jer su one ionako u većini slučajeva jako brzo prekršene. "Ove godine počinjem jesti zdravu hranu," "Ove godine počinjem redovito vježbati," "Ove godine ću dovršiti ono što sam započela," "Ove godine ću postati ono što sam oduvijek htjela biti...." i tako dalje i tako dalje. Sve je to prazno, dosadno i ponavlja se iz godine u godinu. A što uopće znači ulazak u novu godinu i zašto to gledamo kao neko novo razdoblje?? To je samo dan kao i svaki drugi do sada, mi smo i dalje oni ljudi koji smo bili do sada i ništa se ne mijenja osim brojke na kalendaru. A sve dame očekuju osobni preobražaj u ljepoticu s naslovnice ili uspješnu ženu s aktovkom i prekriženim rukama koja zadovoljno klima glavom i navodi sve uspješne trenutke u svojoj karijeri koje su se dogodile ove godine. Ili prošle. Potpuno svejedno.   Ne vjerujem u novogodišnje odluke, ali zato vjerujem u planove za novu godinu. teako vjerujem u planove. Moj ot...

Što učiniti kada vam netko toliko bolno nedostaje da želite iskočiti iz vlastite kože? Od nemira, nervoze. Od želje i potrebe. Jer neki ljudi su jednostavno potrebni. Meni je jedna osoba toliko potrebna da mi je teško svakog dana ustati i hodati gradom bez da je ona pored mene. On. Moja jedina i najveća želja, moja ljubav. Onaj kome sam poklonila svoje srce i neću ga tražiti natrag jer znam da je na sigurnom. Onaj čije oči zasjaje kad god se spoje sa mojima. Onaj kome sam sebe obećala bez razmišljanja. Potreban mi je.  Svakog dana i to sve više i više, a ne viđamo se toliko koliko mi je potrebno.  Biti daleko od kuće i najvećim avanturistima ponekad je težak zadatak. Jer otići od svojih bliskih ljudi  na pola godine. U drugi grad, u drugu zemlju, u drugi život. A tek su se počele odvijati one najljepše stvari između vas. Zašto sam otišla? Zbog predivnih iskustava, novih poznanstava, zbog učenja stranih jezika i učenja o sebi. A dovoljno znam o sebi. Tolike sam dan...

Nisam vjerovala u sudbinu, niti u slučajnosti niti u bilo kakav oblik 'predodređenog' razvoja događaja. Moja životna teorija bila je da se sve događa kako si sam postaviš, bez nekog plana. Vrijeme jednostavno teče, a s njim dolaze i odlaze ljudi koji donose određene osjećaje, događaje, trenutke koje pamtimo ili zaboravimo i sve se na kraju svede na prihvaćanje i pružanje prilika. Tako se vrte dani, mjeseci, godine i mi starimo i život prolazi. A onda me jednom pogodila strelica. I prošlo je dosta vremena kad sam postala spremna zapravo je prihvatiti. Naučili su me da kad je učenik spreman, pojavi se učitelj. Kad je umjetnik spreman, pojavi se inspiracija. Kad je vođa spreman, pojavi se vizija. A kad je ljubavnik spreman, pojavi se partner. Zajednički prijatelj, zabava u klubu i slučajnost situacije. Njegova tanka nit sudarala se s mojom i to nije prošlo nezapaženo, no moja je malenkost to namjerno zanemarivala. Tek sam sljedećeg dana saznala njegovo ime koje je počinjal...