Stojim kao ukopana na kamenitoj stazici uz obalu na Dugom otoku. Ispred mene je prizor koji ću zasigurno pamtiti do kraja života. U mojim očima pojavljuju se suze pune tisuću emocija sadržanih u meni. Gledam u prizor i znam da će se dogoditi nešto novo, nešto drugačije, nešto bolje. Nešto sto još nisam doživjela, sreća kakvu nisam upoznala, radost za koju nisam niti znala da postoji. I osjećam se ispunjeno.
Tijelom mi se širi energija uzrokovana tjelovježbom. Ta energija se kreće od mojih nogu prema rukama i zaustavlja se u plućima. Duboko dišem. Borovi iza mene šalju svoje mirise koji me podsjećaju na duge šetnje kroz šumske stazice na koje su me u ranom djetinjstvu vodili baka i djed. S druge strane povjetarac nosi zamaman miris mora sa pučine. Čujem cvrčke, šum valova i šuštanje struje zraka kroz iglice borova. Sredina je predivnog toplog ljeta i rano jutro. Nigdje nema nikoga. Samo sam ondje ja. Stojim sićušna na obali u odnosu na čitavo prostranstvo neba i mora gledajući u neponovljivi prizor.
"Hvala Ti," šapućem ne skidajući pogled sa spomenutog prizora. Zahvaljujem se nebu na poruci koju mi šalje. Nije se dogodilo slučajno da sam se nakon jutarnjeg treninga odlučila spustiti na obalu. Poruka me čekala. Čekala je upravo mene kako bi me obavijesti o promjeni koja se u meni i mom životu događa. Vrijeme je za pravu sreću i ljubav prema samoj sebi.
Prizor me toliko zaintrigirao jer izgleda točno kao rajska čarolija. Oblaci su bijeli kao snijeg u visokim planinama, podsjećaju me na vatu zbog svoje mekoće i teksture. Kroz savršene oblake probijaju se sunčeve zrake, sjajne i blještave odbijaju se o morsku površinu davajući moru izgled zrcala. Svijetlost je toliko jaka da prikriva granicu na horizontu koja odvaja nebesko plavetnilo od morskog zrcala. Spuštam se po stijenama oprezno i približavam se morskoj vodi. Mirno je. Površina je ravna poput ulja u šalici. Skidam odjeću sa sebe i koračam u to prostranstvo koje me priziva k sebi i šapuće mi nježne riječi od kojih se ubrzavaju otkucaji moga srca. Temperatura morske vode je ugodna, miluje mi noge, pa struk, ruke i grudi. Plivam prema božanskom prizoru i ne osjećam ništa drugo osim čiste ljubavi. Sunčeve zrake sada se odbijaju o zrcalo stvarajući milijun blještavih odsjaja ravno prema meni. Plivam ispod površine vode zatvorenih očiju. More mi miluje kosu, kapke i vrat. Energija koja se širi mojim tijelom daje mi osjećaj živosti, bivanja. Osjećam se ponovno rođenom, živom i ljubljenom. Život me prihvaća, svijet me voli. Sada sam svjesna toga da zaslužujem pravu i istinsku ljubav. Izlazim iz vode i sjedam na osunčanu stijenu. Sunce probija kroz oblake i grli me zaštitnički. Nikad dosad nisam primila snažniju poruku. Nikad nisam osjetila veću ljubav. Napokon sam sretna, uvažena i ispunjena.
Sjedim tako na stijeni nasmiješena i svijesna preokreta koji mi je život upravo pružio. Sama sam shvatila što znači uistinu voljeti i biti voljen.
Napuštam rajski prizor penjajući stazicom kroz borove i raslinje. Koračam čvrsto držajući noge na Zemlji, uspravnih leđa i kraljevskog pogleda. Život me prihvaća i voli. Samu sebe prihvaćam i volim. Pozdravljam svaku osobu koju sretnem na putu prema kući. Svi su onu dobri i treba ih voljeti. Svatko zaslužuje biti voljen.
Primjedbe
Objavi komentar