Preskoči na glavni sadržaj

Budi zahvalan na svemu što imaš. Čak i kad nemaš ništa.

"Zahvalni ljudi su sretni ljudi."

Prošle večeri sam pripremila pravu pravcatu duhovnu atmosferu u svome stanu. Uz poneko prigušeno svijetlo, miris aromatične svijeće i tihu laganu glazbu u pozadini napravila sam nekoliko joga asana za opuštanje mišića i ujednačeno pravilno duboko disanje. I odjednom me spopadne takav neopisivo snažan nagon da zaplačem. Sve je u mom životu na svome mjestu. Nisam pod velikim pritiskom zbog fakulteta, svi smo u obitelji zdravi, prijatelji me zovu na druženja, osobe suprotnog spola pokazuju interes. Jednostavno, niti jedna stavka nije pogrešna, neispravna ili obrnuta. Sve je na svom savršenom mjestu, a ja nekako osjećam teret i prazninu i želim zaplakati. 
Onda mi na um dođe misao da ću tu tjeskobu otjerati ako se zahvalim svijetu na svemu što imam i što moj život čini ovakvim kakav trenutno jest. Držim ruke sklopljenima kao da se molim, ali ne izgovaramo molitvu. Izgovaram riječi koje će mi više značiti i imati jači utisak:



"Hvala ti za sve. Hvala ti svaki trenutak koji sam u svome životu doživjela. Za svaki ugodni i svaki neugodni trenutak. Hvala ti za ljubav, hvala ti za sreću, hvala ti za zdravlje. U životu sam se susrela sa mnogo ljudi koji su mi pružali ljubav, a većina njih to i dalje čini. Toliko sam sretna osoba zbog toga, zbog ljubavi i zbog dobrog zdravlja, ovog čvrstog tijela koje nosim. Hvala ti za najbolje roditelje pune nježnosti koji su mi podarili život i učinili od mene najkvalitetniju osobu koju su mogli učiniti. Zahvalna sam na svakom njihovom postupku, čak i onda kada su možda pogriješili. Nitko nije savršen, a onaj tko je sigurno je najdosadnija osoba u svemiru. Hvala ti za svaku lijepu riječ koju su mi rekli, za svaki povišen ton radi odgoja. Naučili su me da mogu dobiti ono što želim ako znam doći do toga. Naučili su me cijeniti stvari koje imam, ljude koji me okružuju. Hvala ti za sestre, bez njih bi moj život bio dosadan, bezličan i nikad ne bih saznala kakva je to sreća biti voljen od strane sestre. I jedne i druge. One su od mene učinile tolerantnu osobu, nesebičnu i velikodušnu. Zahvaljujući maloj sestrici naučila sam toliko toga o brzi i njegovanju, a velika sestra pružila mi je osjećaj sigurnosti i divljenja. Hvala ti za sve trentke koje sam provela sa svojom obitelji. Hvala ti što sam upoznala obje bake i jednog djeda. Hvala ti što mi je jedna baka najbolja prijateljica, iskrena i uvijek voljna poslušati i dati savjet baš onda kada mi je najpotreniji. Hvala ti za sve rođendanske proslave, predivne i čarobne Božiće, te cvjetne i vesele Uskrse. Hvala ti za svako putovanje na kojem sam bila sa obitelji. Svako skijanje u Austriji, Italiji i Sloveniji, svako ljetovanje na Mljetu i Dugom otoku. Hvala ti za nezaboravno putovanje u Egipat, krsterenje Mediteranom i Kanarskim otocima. Hvala ti za ljetnu školu stranih jezika u Oxfordu i New Yorku u kojima sam imala priliku učiti. Hvala ti za mogućnost i sposobnost da učim i napredujem. Hvala ti za mali stan koji je samo moj i u kojem mogu provesti večer poput ove bez ometanja. Hvala ti za priliku da studiram, hvala ti za sve ispite na fakultetu, za sve profesore koje sam upoznala. Hvala ti za predivne prijatelje s kojima se tako dobro zabavljam. Hvala ti za svaki izlazak, za svaki provod u kojem sam bila. Hvala ti za svaku ispijenu kavu u dobrom društvu. Hvala ti za sve dečke s kojima sam ikada imala bilo kakav oblik veze. Hvala ti za svaki poljubac, dodir i uzbuđenje koje sam sa njima doživjela. Hvala ti za svaku osobu koja je ikad ušla i izašla iz kog života. Hvala ti za sve ljude koji su trenutno u mom životu. Bez njih ja ne bih bila ovo što jesam. Bez njih ne bih stekla svo iskustvo koje imam, bez njih ne bih znala što je poštovanje, ljubav, prijateljstvo, zabava, ali niti strah, ljubomora i iznenađenje. Hvala ti za svaku situaciju u koju sam se dovela. Bila ona ugodna ili neugodna, pozitivno je djelovala na moj život. Hvala ti za svako sramoćenje, slomljeno srce, strah i paniku, bol i užas koji sam proživjela. Bez svih navedenih osjećaja ne bih bila ovako čvrsta i pametna osoba. Hvala ti za ljude koji su me nešto naučili. Hvala ti za lijepo lice, gustu kosu i skladno tijelo. Hvala ti za svaku nepravilnost na mojoj koži i kostima. Hvala ti za sve ono sto me čini jedinstvenom. Hvala ti za život."


Nakon što sam izgovorile ove riječi gore napisane postalo mi je sasvim jasno da imam toliko toga na čemu trebam biti zahvalna. Toliko stvari zbog kojih se trebam radovati. Proživjela sam bezbroj prelijepih trenutaka sa sjajnim ljudima, s ljudima koji su me voljeli. Imam zašto biti zahvalna, život je kratak i vrijeme brzo prolazi. Važno je sjetiti se svih sitnica zbog kojih čovjek može biti zahvalan Bogu, svijetu, svemiru i zvijezdama. Svi smo sretni ljudi ako to želimo biti. Ako znamo bit zahvalni.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Snaga sjajnog žita, oči boje mora.

Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh. I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko r...

Zima nije godišnje doba. Ona je okupacija.

Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu  što nas okružuje. Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božić...

"Nova godina i nova ja" i "Bla bla bla"

Ne vjerujem u novogodišnje odluke jer su one ionako u većini slučajeva jako brzo prekršene. "Ove godine počinjem jesti zdravu hranu," "Ove godine počinjem redovito vježbati," "Ove godine ću dovršiti ono što sam započela," "Ove godine ću postati ono što sam oduvijek htjela biti...." i tako dalje i tako dalje. Sve je to prazno, dosadno i ponavlja se iz godine u godinu. A što uopće znači ulazak u novu godinu i zašto to gledamo kao neko novo razdoblje?? To je samo dan kao i svaki drugi do sada, mi smo i dalje oni ljudi koji smo bili do sada i ništa se ne mijenja osim brojke na kalendaru. A sve dame očekuju osobni preobražaj u ljepoticu s naslovnice ili uspješnu ženu s aktovkom i prekriženim rukama koja zadovoljno klima glavom i navodi sve uspješne trenutke u svojoj karijeri koje su se dogodile ove godine. Ili prošle. Potpuno svejedno.   Ne vjerujem u novogodišnje odluke, ali zato vjerujem u planove za novu godinu. teako vjerujem u planove. Moj ot...