Preskoči na glavni sadržaj

Prazna priča

Fenomen popularan u suvremeno doba, svakako je održavanje prijateljstva s povlasticama. Ljudi koji se upuštaju u takve akcije u većini slučajeva, graditelji su vrhunske karijere pa nemaju vremena za vezanja i održavanje stabilne ljubavne veze. Također takav odnos često se ostvaruje između mladih ljudi koji se ne žele zamarati ljubomornim ispadima svojih partnera ili pak samo žele slobodu i povremeni dobar seks kada to požele.


Uvijek sam vjerovala da sam osoba koja je stvorena za prihvaćanje i pružanje bezuvjetne ljubavi na kojoj bi se trebale graditi sve stabilne romantične veze. Kao mlada djevojka zamišljala sam se u dugoj vezi s dečkom s kojim ću i odrasti. Kako nisam mogla ostvariti dugoročnu vezu sa suprotnim spolom do onih životnih godina kad se kreće na fakultet, shvatila sam da možda ipak nisam takva osoba. Možda svemir ima drugačiji plan za mene. Ljude s kojima provodim vrijeme doista volim, iskreno. Mislim da je ljubav jedino što čovjeka uistinu može spasiti u ovom mračnom svijetu, ali sebi nikako nisam dopuštala blizu ljude koji su ondje htjeli biti, a za one koji nisu htjeli biti učinila bih sve. Tako su svi moji neuspješni odnosi završavali u suzama i razočaranju, mojom krivicom. U sebi sam oduvijek nosila toliko ljubavi koju sam željela pružiti, ali on je bio osoba koja se povremeno pojavljivala u mom životu, no nije mi dopuštao da ga volim. Nestao bi tek tako kada bih ja pomislila da je zainteresiran, i pojavio se u onom trenutku kad bih gotovo zaboravila da postoji.
Početkom rujna prošle godine, na jednoj društvenoj mreži, u večernjim satima meni je stigla poruka od dečka kojeg sam znala iz grada i srednje škole. Poruka na koju moraš odgovoriti, tipični small-talk. I tako se taj neobavezni razgovor pretvorio u obostrano zainteresirano diskutiranje o nekim temama popularnim među mladom populacijom. Profesionalni nogometaš koji trenira taj sport jer ga doista voli, ne zbog mišljenja mase. Čvrstih ambicija usmjerenih prema tehničkim znanostima, ljubitelj dobrih filmova, starog rocka, brzih auta i naravno, lijepih žena. Mlađi godinu i pol od mene, plavih očiju i razbarušene smeđe kose, visok, lijepo građen, simpatičan. 
Viđali smo se u gradu povremeno i slučajno uz pozdrav i kratki razgovor svaki put. Poruke su bile češće, ali ne dovoljno česte da bi ikada prešle u naviku. Dogovori za kavu ili bilo koji oblik nalaženja su propadali, ali opet smo nastavili razgovarati čitavu godinu sve do jednog vrućeg ljetnog dana u kolovozu kad je običan razgovor postao malo manje običan i meni je odjednom postalo kristalno jasno da on od mene želi isključivo prijateljstvo s povlasticama. Zahtjevi za provokativnim porukama i slikama postali su sve češći i sjajno sam se zabavljala. Upravo zbog toga, ozbiljno sam počela razmatrati tu opciju. Zamišljala sam kako se potajno nalazimo nakon subotnjih izlazaka, u mom stanu tijekom tjedna, u autu na praznom parkiralištu ili cesti kroz šumu. Te maštarije su me uzbuđivale i imala sam dojam da bi sve te poruke i dosadašnji razgovori mogli prerasti u sirove strasti vođene isključivo požudom bez osjećaja, bez nade, bez planova, bez ljubavi. Nikad se nisam vidjela u takvom odnosu, nikad nisam niti pomislila na realizaciju istog, sve do tada. On mi je bio pojam za seks i jedino o čemu sam mogla razmišljati kad bih ga se sjetila, ugledala njegovu objavu na društvenoj mreži ili spontano susrela u gradu.
No, konkretan susret se nije mogao realizirati. Svaki put kad bih spomenula izvođenje naših namjera u realnom svijetu, fizički i doslovno, on bi imao spreman odgovor. Nisam razumijela što zapravo želi od mene i čega se boji, što ga spriječava da uživa u onome što sam mu voljna pružiti? Boji li se vlastitih ili mojih osjećaja? Ili je možda samo premlad da bi došao do zaključka što točno želi. U svakom slučaju, nešto se događalo među nama i nisam htjela da to prestane.


Napokon, dogovor za konkretan susret počeo se sve više i više spominjati i shvatila sam da je on samo jedan dečko koji želi sve znati kako će biti unaprijed pa smo dogovorili detalje i našli se jedne kišne večeri krajem rujna. Uz kratak razgovor tijekom vožnje, zaustavili smo se na mračnom ugibalištu u predgrađu. Točno onako kako sam zamislila. Bio je opušten, siguran u sebe i zbog toga tako neodoljiv. Nismo otišli do kraja, ali bilo je sasvim dovoljno da se uzbuđenje pretvori u užitak i da ga napokon pamtim po pokretima, dodirima, načinu na koji se ljubi. Bilo je stvarno i bilo je sjajno.
Idućih nekoliko tjedana nismo se uspjevali naći iako je to vjerojatno bilo moguće, ali komunikacija je postojala kao i do tada. Pričali smo najvećim dijelom o željama vezanim uz seks i uz takve razgovore na vidjelo su izašle brojne fantazije i osobne primisli vezane uz zabavu za dvoje što je meni promijenilo osjećaj prema njemu. Na trenutak sam pomislila da smo vezani tim maštarijama, iskrenim i željenim. Cijelo vrijeme je naglašavao kako želi sve probati dok je mlad, da zapravo shvati što mu se sviđa. Uključivao je mene uz te svoje želje što me uzbuđivalo.
Slijedeći susret bio je dugoočekivan i unaprijed isplaniran. Hladna nedjelja sredinom listopada i moj topli stan osvijetljen samo ukrasnim lampicama na polici. Zamišljala sam taj susret kao nešto što nisam nikad doživjela i brojala sam sekunde do večernjih sati kad se napokon pojavio, kasnije od planiranog ne zbog svoje krivice. Oboje pomalo nervozni suptilno smo prešli na stvar i uz strast i požudu nije moglo biti loše, no daleko od onog što sam očekivala. Imala sam osjećaj da je zakočen nečime što mu ne dopušta da da sve od sebe. Ipak, nadala sam se da će svaki susret biti bolji, snažniji i uspješniji od prethodnog. Tako sam zaustavila sve moguće emocije koje su me pogađale kao munje kad god bih pomislila na njegovo tijelo, glas i dodir. Odlučila sam se suzdržati i čekati kako će se stvari odvijati jer me bolno jako zanimalo.
Prošlo je nekoliko dana i bez odgovora sa njegove strane. Nije mi bilo jasno jesam li ja nešto pogrešno napravila niti u čemu je problem zapravo. Osjećala sam se izdano. Kao da je odjednom sve o čemu sam ikad razmišljala vezanim uz njega palo u vodu i nestalo u dubini.
Napokon me pljusnula spoznaja. Nisam niti približno spremna na ovakav oblik odnosa. Ulažem trud i emocije baš u svaki odnos sa ljudima i na neki način to ima svoju cijenu. Želim zauzvrat dobiti barem osjećaj poštivanja i uvažavanja.

Javio se dva tjedna nakon sa urnebesnim izgovorom i predložio nastavak igrice kao da ništa nije bilo. Naravno da sam odbila bilo kakav ponovni susret, ali njega to nije spriječilo da mi se javi ponovno nakon nekoliko dana i tako svaki tjedan ili dva unatoč mojim konstantnim odbijanjima. Govorio mi je da me i dalje želi, sada još više i da moramo probati sve o čemu smo maštali zajedno. Tih sam dana osjetila pravu ljubav sa nekim daleko kvalitetnijim i prikladnijim meni, a u najvećoj mjeri nekim koga ne bih povrijedila ni pod kojim uvjetom,
Iako sam detaljno objasnila svom bivšem prijatelju da neću više nikada i zašto neću pod nikakvim okolnostima ući u bilo kakav oblik međuljudskog odnosa s njim, on je nastavljao sa nagovaranjima, upadima, prijedlozima. Uvjeravao me kako i ja dalje to želim, no odbijam radi principa što nije bila istina.
Na kraju sam prestala odgovarati na poruke, a on nije bio dovoljno hrabar zaustaviti me u prolazu kad bismo se slučajno susreli u gradu. Tako su se kontakti potpuno prekinuli i meni je ostalo samo iskustvo prijateljstva s povlasticama koje ne bih ponovila ni u kojem slučaju. Posebice jer sam shvatila da sam spremna prihvatiti pravu ljubav i romantičan odnos koji sam zaslužila, a prava osoba se samo odjednom pojavila niotkuda i nikad nisam bila sretnija. 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Snaga sjajnog žita, oči boje mora.

Hladni siječanjski ponedjeljak natjerao me na tjelovježbu pa sam uhvatila vremena i posjetila teretanu hotela Sheraton u Zagrebu. Nakon treninga u teretani odlučila sam prošetati do kuće jer se nisam domogla trake za trčanje. Ne razumijem kako si jedan skupi hotel poput Sheratona može dopustiti da dvije od tri trake za trčanje ne rade kako treba. U svakom slučaju, šetnja po svježem zraku uvijek dobro dođe i ne samo za tijelo već i za duh. I tako šetam Boškovićevom ulicom i za oko mi zapne jedan kineski dućan koji nije tipični kineski dućan gdje se prodaju povoljne plastične cipele, majice i hlače za jednokratnu upotrebu i kopije parfema i torbica, nego pravi kineski dućan sa kineskim porculanom, kineskom svilom, začinima i profinjenim ukrasima. Kao prava studentica ekonomije poduzetništva, automatski sam proanalizirala smisao jednog dućana sa robom neke specifične zemlje. Koliko je isplativo pokrenuti posao i prodavati kineski porculan usred Zagreba kad naša zemlja ima toliko r...

Zima nije godišnje doba. Ona je okupacija.

Osobama širokog duha poput mene lako je naći sreću u radovanju malim stvarima, iako moram priznati ni meni to ne polazi uvijek za rukom. Unatoč tome, nekako uvijek mogu naći nešto čemu se veselim u svakom godišnjem dobu. Glavna preokupacija zimi, za mene je božićno vrijeme (advent) i početak siječnja, odnosno odlazak na skijanje. Prema svemu ostalom što ima veze sa zimom osjećam veliku ne-ljubav. Siječanj i veljaču recimo. Za to vrijeme kažu da je vrijeme u godini koje broj najveći broj suicida i sličnih romantičnih akcija pa to automatski znači prizvuk depresije u svemu  što nas okružuje. Nakon blagdana vratila sam se u Zagreb i bila primorana ukloniti sve božićne ukrase koji su mi krasili stan. Ove godine nisam osjetila onu tugu koju obično osjetim samo od pomisli na to da je Božić iza mene i da je gotovo sa čarobnom idilom koju pruža za mene najljepši blagdan u godini. Zašto me nije spopala ta klasična tuga, ne znam. Ali nije, što je u jednu ruku jako dobro. Od Božić...

"Nova godina i nova ja" i "Bla bla bla"

Ne vjerujem u novogodišnje odluke jer su one ionako u većini slučajeva jako brzo prekršene. "Ove godine počinjem jesti zdravu hranu," "Ove godine počinjem redovito vježbati," "Ove godine ću dovršiti ono što sam započela," "Ove godine ću postati ono što sam oduvijek htjela biti...." i tako dalje i tako dalje. Sve je to prazno, dosadno i ponavlja se iz godine u godinu. A što uopće znači ulazak u novu godinu i zašto to gledamo kao neko novo razdoblje?? To je samo dan kao i svaki drugi do sada, mi smo i dalje oni ljudi koji smo bili do sada i ništa se ne mijenja osim brojke na kalendaru. A sve dame očekuju osobni preobražaj u ljepoticu s naslovnice ili uspješnu ženu s aktovkom i prekriženim rukama koja zadovoljno klima glavom i navodi sve uspješne trenutke u svojoj karijeri koje su se dogodile ove godine. Ili prošle. Potpuno svejedno.   Ne vjerujem u novogodišnje odluke, ali zato vjerujem u planove za novu godinu. teako vjerujem u planove. Moj ot...